Umami

Slatko, slano, kiselo i gorko četiri su osnovna okusa koja osjećamo pomoću specijaliziranih okusnih stanica koje se nalaze na jeziku. Ali uz njih postoji i manje poznati peti okus - umami kojeg prema popularnom istoimenom filmu često nazivaju i petim elementom okusa (The fifth element of taste).

Umami je japanska riječ koja se izgovara kao "oo-mah-mee" i ima zanimljivu povijest. Riječ "umami" potječe od zen riječi koja označava jedinstvo sa svemirom. U filozofskom smislu, riječ umami znači "duboku povezanost" i "osjećaj jedinstva" s hranom koju jedemo. Iako na Zapadu ne postoji točna riječ kojom bi se opisao "umami", najčešće se prevodi kao tečan, ukusan, sočan, slastan okus.

Umami je okus kojeg je najteže opisati, za ljubitelje dobrog jela to je onaj osjećaj okusne potpunosti i užitka pri jelu; zaokružena cjelina uravnoteženih okusa koji pružaju puno više od pojedinačnih sastojka. Hrana bogata umamijem pojačava kvalitetu svih okusa u jelu i daje prepoznatljivi osjećaj punoće u ustima. Ako vam sve to oko umamija i dalje zvuči nevjerojatno, sjetite se samo kako su slasni špageti s umakom od rajčice posipani parmezanom, goveđa juha, pizza s feferonima, odrezak s pirjanim gljivama, ploška slavonskog kulena, dalmatinskog pršuta ili paškog sira... Vjerovali ili ne, to je umami na djelu.

Umami okus je sam po sebi nježan i istančan, potiče apetit i jelu pruža ONO nešto čime ostaje ukusno od prvog do zadnjeg zalogaja. Najvažnija stvar kod umamija je sinergistički efekt tj. svojstvo da u kombinaciji s kvartetom baznih okusa (slano, slatko, kiselo i gorko) intenzivira aromu dajući jelima novu razinu okusa.

Da budemo jednostavniji, šefovi kuhinja, ali i svi drugi ljubitelji dobrog jela, mogu korisno iskoristiti umami kako bi oplemenili okus i miris svojih jela puno više od uobičajenog. S prosječnim razumijevanjem principa umamija mogu se kreirati jela koja daleko nadilaze očekivanja onog tko ih se sprema pojesti.

Za znanstvenike, umami je okus koji potječe od aminokiseline, točnije glutaminske kiseline (glutamata) i nekih nukleotida. Glutaminska kiselina je inače najrasprostranjenija aminokiselina u prirodi i ključna molekula u staničnom metabolizmu te osnovna komponenta bjelančevina, a nalazi se u "slobodnoj formi" (u biljnim i životinjskim tkivima) ili u "vezanoj formi" (kao dio molekule bjelančevina).

Za doživljaj karakterističnog umami okusa glutaminska kiselina mora biti dostupna u slobodnoj formi pa se postupcima kuhanja, zrenja, odležavanja, sušenja, soljenja i fermentiranja namirnica (kojima se bjelančevine razlažu na slobodne aminokiseline), postiže i pojačava umami okus. Npr. odležana govedina ima intenzivniji umami od svježe. Općenito gledajući, što je sporiji proces kuhanja, razvit će se više okusa, uključujući i umami.

Umami je međutim puno više nego samo okus glutaminske kiseline. Za tako kompleksan okus potrebni su i drugi sastojci: određeni nukleotidi kao IMP (inozin monofosfat) ili GMP (guanozin monofosfat), koji se također prirodno javljaju u proteinskim namirnicama. Općenito, GMP se više nalazi u biljnim namirnicama, a IMP u mesu i namirnicama životinjskog podrijetla.

Znanstveno gledano, glutaminska kiselina (glutamat) i nukleotidi u kombinaciji, međusobnim djelovanjem intenziviraju umami doživljaj za čak devet puta. Tako npr. jakopske kapice, koje su bogate slobodnim glutamatom, u kombinaciji sa suhim shiitake gljivama koje obiluju nukleotidima, pojačavaju umami okus gotovog jela.